 Svečanu božićnu liturgiju u katedrali Sv. Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Koncelebrirali su generalni vikar Šibenske biskupije Dominik Škevin i katedralni župnik don Krešimir Mateša.
Homiliju oca Biskup donosimo u cijelosti:
Već stoljećima Crkva Kristova na svečanoj misi Božićne svetkovine, svemu svijetu i sebi samoj, svoj svojoj djece, braći i sestrama, navješćuje Božićni događaj riječima svetoga Ivana evanđeliste, koje smo upravo slušali: „I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama, i vidjesmo slavu njegovu“
Ivan u svome evanđelju Isusa Krista naziva Riječ, na grčkom originalu: Logos. To je Sin Božji, druga Božanska osoba, Onaj u kome i po kome Bog Otac izriče samoga sebe, po kome je sve stvorio i sazdao svjetove.., i u kome je svemu što postoji dao život. Riječ-Logos, to je Onaj u kome Bog sve ljubi ljubavlju koja se ne može izmjeriti nikakvim ljudskim mjerilima… Ta Riječ-Logos, to je sva Božja Ljubav i sva njegova Mudrost kojoj nema mjere… Ta Riječ Božja, ljudima nevidljiva, ljudskom umu nespoznatljiva, na Božić je postala tijelom, tj. postala je Čovjekom. Njega je po Duhu Svetom začela i rodila, Marija supruga Josipa pravednoga.., i kao dijete, kao ljudsko čedo, položila ga u jasle u štali u Betlehemu, jer za njih nije bilo mjesta ni u svratištu.., gdje su inače svraćali (uglavnom siromašni) ljudi putnici ili hodočasnici… Marija i Josip su mu dali Ime Isus Krist, tj. Bog Spasitelj, koji će spasiti svoj narod od grijeha njegovih, „kako im reče anđeo.“
Tako se na ovoj našoj zemlji dogodilo čudo Božića: nastanila se Riječ Božja. To znači da se u Isusu Kristu, pravom Bogu koji se na Božić rodio kao pravi čovjek, među nama nastanio sam Bog…Bilo je to čudo neviđeno i nečuveno… Nebo i zemlja su pred tim čudom zastali i najprije zašutjeli a onda se raspjevali… I ta Božićna sveta šutnja: ta „Tiha noć, sveta noć“, ali i ta Božićna raspjevanost, traje neprekinuto, do danas, i trajat će zauvijek: „Na noge ustante, svi tecmo Betlemu, Sin Božji u njemu porodio se nam!“ pjeva jedna naša stara pučka božićna pjesma…
I svjetlo Božje Božićno rasvjetljuje, pameti, srca i duše ljudske.., ako uzmognemo snage i vjere, pa mu se otvorimo, da za njega bude mjesta u našim i svim svratištima ljudskim na ovoj zemlji! Upravo zato danas u ovome Božićnom slavlju molimo, riječima, pjesmom i glazbom.., po našim Crkvama u božićnim ispovijedima, svetim Misama… U našim obiteljima, u božićnom ozračju i druženju, za obiteljskim stolom, s djecom i ukućanima… Uz upaljenu Božićnu svijeću i urešen božićni bor.., uz skromne Božićne darove i čestitke… I molimo ga da uđe k nama.., Da nam ga ne ukradu. Ili da nas ne zaobiđe, kao Jeruzalem u novo vrijeme… Ne zato što bi on to htio, nego zato što je njegovo mjesto u nama netko drugi zauzeo… I danas je mnogo onih koji vrebaju ljudske duše.., da ih kupe ili prodaju za badava… A čovjek vrijedi neprocjenjive ljubavi Božje,poručuje Božić.
Drugo sveto čitanje današnje Božićne Mise nas podsjeća kako je kroz duga stoljeća, sve od stvaranja svijeta Bog s ljudima drugovao i „šetao po vrtu raja zemaljskoga!“ Ni poslije nesretnog istočnog grijeha naših praroditelja, Bog nije napustio ni zemlju ni čovjeka...Ljudima je govorio po patrijarsima i prorocima.., u znakovima… A onda se po Isusu Kristu, u liku i obličju ljudskome, osobno pokazao i progovorio ljudskim jezikom… Proživio je na zemlji ljudskim životom, „ljudima u svemu jednak osim u grijehu“, kaže sveto Pismo…Živio je, govorio i učio kao nikada nitko do tada… Otkrio nam je da je smisao, ljepota i dostojanstvo ljudskoga života na zemlji, u Bogu, u ljubavi i Istinu njegovoj… Pokazao nam svojim životom, da smo i mi iz Boga izišli. I kojim putem i kako treba na ovoj zemlji živjeti, da u Bogu dohvatimo naše konačno ljudsko ispunjenje i mir. Sve izvan toga puta u njegovoj Istini i Ljubavi, postaje stranputica u opasne provalije. Takvih je bilo mnogo u ljudskoj povijesti, jer se ljudi daju zavesti od zlih i lažnih proroka i učitelja, kako je govorio Isus…
On nije govorio prazne riječi, nego ih je sam prvi živio, „čineći svako dobro u narodu“. Potvrdio ih je ljubavlju najvećom, kad je svoj život darovao, založio i žrtvovao sve ljude na mučilu križa… „Ako ne vjerujete riječima, djelima mojim vjerujte“, govorio je Isus… On nije među nama bio samo tijelo, nego je među nama bio i djelo Božje, djelo spasenja, za svakoga čovjeka i za sav svijet.
Božić nam uvijek iznova poručuje da nema nikakvoga smisla više upirati prstom u nebo i pitati, gdje si da te vidimo..? Ili, progovori, da te čujemo..! Ili u bijesu ljudske nesreće i nepromišljenosti, a najčešće iz oholosti vikati, kako Boga zapravo i nema.., kako je i njegovo rođenje i život izmišljotina, bajka i prijevara, „opijum za narod“ govorili su neki.
Oni prolaze, a Božić traje i odgovara: Tu sam, među vama… Tu sam, snagom svoga Uskrsnuća, snagom Duha Svetoga. Njega sam kao najveći dar poslao i dao svoj Crkvi, u kojoj sam odlučio biti s ljudima u sve dane do svršetka svijeta… Po Duhu Svetom Božić Isus dolazi uvijek nov i svjež, i djeluje i obnavlja lice zemlje… I obnavlja ljudske duše i nutrine, jer se tu ( u duši i srcu ljudskom) se zbiva ono najvažnije u svakom čovjeku, sretna ili nesretna ljudska sudbina…Čovjek ili nečovjek!
Po Duhu Svetome Isus Krist se nastanjuje i u nama, kao i u Gospi Mariji. I mi ga možemo primiti i s njime živjeti u skladu i miru. I možemo sve bolje i sve više postajati sretnija djeca Božja i jedni s drugima prava braća i sestre, poručuje nam Božić.
Po Isusu Riječi Božjoj, koja se nastanila među nama, koja se po Crkvi i svetim sakramentima nastanila i u nama, i mi možemo jedni drugima postati istinita riječ ljubavi.., riječ koja donosi mir.., opraštanje, pomirenje i povjerenje.., među ljudima i obiteljima, u gradovima i selima, u domovini i svijet.., i činiti dobra djela, mala i velika, vidljiva i nevidljiva. S Kristom možemo biti riječ koja gradi bolji svijet i bolje međuljudske odnose… On nas uči i pomaže, da ne bismo jedni drugima bili riječ prazna ili riječ prijevarna, kakvih nažalost ima sve više na zemlji i među narodima i ljudima… Da ne bismo bili riječ koja truje i razara ljudske odnose.., riječ koja boli, razdvaja ljude.., riječ i djelo koje ruši i ubija, pa ljude i zemlju čini nemirnima i nesretnima.
Božić nam poručuje da kad Isusa Krista prepoznamo i s ljubavlju ga primimo, kao Marija, kao Josip.., kao Pastiri.., kao Kraljevi.., kao Ivan Krstitelj.., kao mnogi koji su ga prepoznavali i primali.., (i u našem gradu i narodu…) možemo biti istinita i vidljiva slava Božja… Možemo s Bogom nastaviti graditi kršćansku kulturu života, tj. kulturu istine, ljubavi i čestitosti, kulturu solidarnosti i Karitasa.., najprije u sebi, a potom u svojoj obitelji, u svojoj djeci.., u svome gradu i domovini… Tako kršćani s vjerom u Isus Krista obogaćuju svijet i postaju blagoslov svoje obitelji svoga grada i sela i naroda… To je naša Božićna kršćanska molitva, obveza i poslanje. „Idi kaži cijelom svijetu..!
Draga braćo i sestre, vama ovdje u našoj Katedrali, i odavle svim vjernicima i ljudima dobre volje u našoj biskupiji šibenskoj.., i vama koji ste s nama posredovanjem radio Šibenika.., poručujem, u ime Božića, da je s Bogom Božićem moguće graditi bolji i sretniji svijet, unatoč svim krizama i brigama, svakovrsnim nevoljama, bolestima, i svakodnevnim mukama i naporima koje svi osjećamo i nosimo
Zato iskreno, ne reda i običaja radi, nego s dubokom vjerom Crkve u „Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama“.., svima vama i vašim obiteljima, u gradu i selu naše biskupije šibenske, kličem: Sretan vam i blagoslovljen Božić. Amen!
|
)